Deseti Ciklus - Dvadeset i osmi dan

Kapetan je podigao ruku i dao znak Filandu. Ovaj je klimnuo glavom i počeo da baja nad svojim kristalnim štapom. U potpunoj tišini, vilenjaci su se pokrenuli. Hodali su mirno i sporo, kao da idu do potoka da popiju malo vode. Grupa plesača ostala je u hladu hrastove šume. Erinion nije mogao da veruje. Očekivao je da će vojnici ostati zaštićeni šumom. Dočekivati jahače na otvorenom, to je bilo samoubistvo! U istom miru, vilenjaci su se poređali u dva reda po deset boraca. Pažljivo su odložili štitove i koplja i pripremili lukove i strele. Iza njih, poređali su se čarobnjaci. U sredini, između stegonoše i telohranitelja, bio je kapetan. Borbeni magovi su stali sa strane, po dvojica.

Iz oblaka prašine počeli su da se naziru pojedinačni oblici. Najbrži i najluđi vukojahači već su prišli na strelomet, željni da se što pre sudare sa vilenjacima. Kada su videli tanku liniju, njihov žar za borbom se rasplamsao. Za gobline ova bitka je već bila dobijena, zato su i jurili da preteknu svoje drugare i poskidaju više glava od ostalih! Goblini su podigli svoje štitove, očekujući vilenjačke strele. Zato su elitni vukojahači nosili dve vrste zaštite. Prvo su podmetali debele drvene ploče koje vilenjačke strele nisu mogle da probiju. Dok bi vilenjaci pokušali da ih pogode, vukovi su grabili strahovitom brzinom. Tek kada se sasvim približi, jahač bi odbacio tešku ploču i potegao lagani ručni štit obrubljen metalnim ramom.

Zaista, kiša strela je poletela ka vukovima koji su hrlili ka tankoj odbrambenoj

liniji. Erinion je posmatrao kako goblini ginu sa iznenađenim izrazom lica. Ne, to je malo reći. Bili su preneraženi. Strele su se u letu pretvarale u usijane projektile koji su probijali ploču, kožu, kosti, meso. Devet vukova i njihovih jahača ostaše u prašini, proburaženi. Jedna po jedna, lešina je buknula. Čarobnjaci su spremili prve magijske projektile. Trakaste munje poletele su ka drugom redu jahača. Još deset vukova ostalo je na bojištu. Bili su momentalno ugljenisani magijskim napadom. Goblinski juriš bi se tu i zaustavio da lukavi kapetan Kdob nije jahao malo iza ostalog Yaghuna.

- Juriiiš! Nema stajanja! Napred, napred za Mor Kadan! Zgazite militave šiljouhe! – urlikao je Kdob i bodrio svoje momke psovkama.

Umesto da se jedan po jedan zaustave, goblini pohrliše napred. Jahači odbaciše teške štitove i uperiše koplja u borbeni red vilenjaka, tanak kao vlat kose. Erionion je skrenuo pogled. Znao je da će se za koji trenutak krvožedni goblinski vukovi zakucati u kopljanike. Druid nije želeo da gleda pokolj, krvave njuške i blješteće očnjake. Vilenjački red nije imao šanse protiv juriša jahača. Međutim, svega nekoliko otkucaja srca pre strašnog udara, vilenjački kopljanici se baciše u akciju. Prvih deset vojnika se spustilo ispod štitova, proturivši koplja između spojeva. Iza njih, druga desetorica pružili su svoja koplja tako da se oslanjaju na štitove prvog reda. Standardna borbena procedura, osim što je svih dvadeset kopalja zasijalo plavičastom magijskom energijom. Oslobođena sila pogodila je goblinske jahače i raspršila ih. Oni koji su jahali sasvim napred, nestali su u spektakularnom bljesku čarolije. Ostali su zaobišli borbeni red vilenjaka u širokom luku praćeni urlicima umirućih i kevtanjem zaplašenih vukova.

No comments: