Jedanaesti ciklus - Petnaesti dan

Uruvion se nasmejao.

- Nije dobrom, ali još uvek ima nade da dobro može biti učinjeno. – reče general

Izviđač klimnu glavom.

- Hajmo onda do ognjišta, uz vatru i lulu ćemo se mnogo bolje razumeti. – reče on.

- Haha! Previše se družiš sa patuljcima! – pecnu ga Uruvion.

Finelin se pravio da gunđa. Seli su oko vatre. Izviđač je ispod svoje pelerine izvadio ranac. Pažljivo ga je spustio na zemlju i iz njega izvadio malu lulu od pečene gline obojenu jarkim bojama. Napunio je lulicu gustim čupama trave iz duvankese i zapalio ugarkom iz ognjišta. Uruvion je vrteo glavom i začuđeno gledao Finelinov ritual. Alasea je prepoznala travu i mahnula je izviđaču da joj doda lulicu. Čarobnjaci su često koristi stimulante, mada ne ovako slabe kao što je bio izviđačev list. Ako je bio iznenađen, Finelin to nije pokazivao. Uz osmejak je dodao čarobnici lulu i divio se kolutovima koje je vešto pućkala.

- Moram da stignem što pre do Kal Saitharaka – reče Uruvion posle duže pauze.

Finelin je ostao miran. General mu se zbog toga uvek divio, mada mu se ponekad činilo da izviđač često neće da reaguje samo zato da bi impresionirao sagovornika. Alasea je pućkala lulu i posmatrala prvo jednog, pa drugog vilenjaka.

- Šta je to Kal Saitharak? Zvuči gadno. – reče ona

- I jeste – odgovori kratko Finelin

General nije očekivao da izviđač postane pričljiviji, pa je na sebe uzeo da objasni čarobnici o čemu se radi.

- Kal Saitharak je Zaboravljena Šuma.

Alasea se zagrcnu, a lice joj prekri oblačić dima.

- Ne mislite valjda ozbiljno? – reče ona zabrinuto.

Legenda kaže da je nekada davno demonsko stvorenje pohodilo zemlju. Sva živa bića i svi bogovi su se ujedinili da ga unište. Posle strašne i teške bitke, bogovi i vilenjaci su prevladali i čudovište je bilo teško ranjeno. Pobeglo je sa bojišta, ali nije moglo daleko da stigne. Kad je konačno pao i izdahnuo, iz njegovog monstruoznog tela su izgmizala ogavna bića koja danas tumaraju svetom. Šume i prašume su od početka vremena nicale i nestajale, ali kaže se da je demon svojim telom, umirući počinio jedno dobro delo. Zaštitio je šumu i izolovao je od ostatka sveta tako da je drveće koje tamo raste tu od postanja, netaknuto. Izvori se ne slažu oko toga kolika je šuma i da li je nastanjena, ali se svi slažu da je Kal Saitharak, Zaboravljena Šuma negde u srcu planinskog venca Gorgonina Kruna.

- Dobro – reče izviđač – Odvešću te do Kal Saitharaka.

General se nasmeja.

- Znao sam da mogu da se pouzdam u tebe. – reče on.

Alasea odmahnu glavom.

- Zamolio si me da jašem sa tobom, ne da idem na kraj sveta, kroz planine krcate Urucima i Khazalidima! – bunila se Alasea.

- Zar ne želiš da znaš da li zaista postoji i šta tamo ima? – peckao ju je Uruvion

- A ne, sad eto, znam da Zaboravljena Šuma postoji, a šta je tamo može i ovaj da nam kaže, pa da krenemo nazad za Minas Ingole!

General i izviđač se nasmejaše

No comments: