Trinaesti ciklus - Dvadeset šesti dan

ORK-PROJA

Prvo pominjanje proje nalazimo u naređenjima ratovođe Ur-Agariša. Izvorna uredba izgubljena je u vremenu, ali ostala je izreka: "Ko projuri proju i skiseli se na kupus, pavlaku mu za vrat!"

Osnova svake dobre proje jeste kokuruzno brašno. Gaje ga džinovi u Kokuznim brdima. Divove možete ponuditi brljom, a kad se zapiju maznuti im kokuruz. Sama stabla takođe su gorostasna, pa će vam biti neophodna pomoć iskusnih goblinskih drvoseča. Nemojte se glavom šaliti da bojnom sekirom krenete na kokuruz. Tako je Bargrazd Nestrpljivi udario na kokuruz i stigao ga peh jer je poginuo već u sledećoj bici. Od omanje šume dobija se osamdeset sedam džakova i tri četvrtine. Zrnevlje odnesite goblinskim kovačima, neka ga mrve čekićima godinu i mesec i po dana, pa potom na fino mlevenje kod Gribija Milera, zvanog Mile. Nadaleko je čuven po žrvnjima koji su sitnili dragulje za nanogvicu kraljice Bubuljagije Prve.

Prava ork-proja najbolja je sa uvrelim paukovim uljem koje nabavljate od pećinskih goblina. Šamanima nipošto nemojte plaćati, već se zakunite na Vaaaga da ćete im za dva-tri bureta ulja ostati dužni kakvu uslugu. Ne bojte se, šamani se prejedaju ludih gljiva, pa ako se ikad i opsete da ste im dužnik, njihove umolnice uglavnom se lako ispunjavaju. 

So dobijate iz kamena, u slanim pećinama. Posetite ih čak i ako vam ne treba so za proju. Izuzetno su lekovite i dobre za sinuse, a pomažu i protiv mamurluka.

Neophodno vam je i desetak burića kisele vode. Možete je kiseliti ribanim goblinskim čukljevima, ali najbolja je izvorska voda iz vulkanskih planina.

Poslednji i najvažniji sastojak jeste prašak za pecivo. Ovaj prah bez ukusa i mirisa prave čarobnjaci od kristalizovanog prdeža šumskih nimfi. No, kako gospojice nimfe gotovo uopšte i ne prde, a čarobnjaci retko kad drže prašak na lageru, morate pribeći lukavstvu. Od goblina pribavite džak gljiva poprdara, te ih dobro osušite i sameljite. Mlevenu poprdaru sunite u izvorsku vodu. Kad nimfe dođu na pojilo, uhvatite ih mrežicom za zmajeve. Trk kod čarobnjaka dok se nimfama stomačići ne naduju. Čak će i najzlovoljniji volšebnik pristati da vam napravi prašak za pecivo. Matori perverznjaci jedva čekaju da spuste šape na nešto žensko, pa makar to bile i nimfe jedva veće od palca. Kad izmuzu prdeže i kristališu šaku i po praška za pecivo, spremni ste za pravljenje ork-proje.
U bazen dovoljno dubok da u njega stane planinski trol i dovoljno dugačak da se u njemu ispruži div, sunite kokuruzno brašno. Izlijte ulje i malo promešajte. Uspite vodu i posolite je.

E sad.

Uposlite četu goblina da vesla lopatama duž svih ivica bazena. Sastojke je neophodno dobro izmešati. Pošto masa postane žitka kao živo blato, pospite je praškom. Mešajte dok se prašak za pecivo potpuno ne upije. Ispod bazena iskopajte lagum i potpalite vatricu. Neka gori neprestano dve nedelje i još koji dan. Ostavite proju da se ohladi dovoljno da je možete seći na krupne komade i natovariti na zaprežna kola.

Proju služite uz kiseli kupus i pavlaku ili kakav drugi specijalitet koji ište 'leba. Mnogi mladi kuvari žale mi se da im je ovaj recept suv i da im se proja posle dvadesetak dana skameni. Okamenjenu proju rascepite klinovima i secite testerom na klocne koje možete iskoristiti kao municiju za katapult. Krupnije sečena proja odlična je građa za privremena utvrđenja i redute. Setićemo se slavne opsade Karak Varna kada je južni zid patuljačkog utvrđenja oboren baražom projine đuladi ili Guzgorovog poslednjeg uporišta kad je slavno izginuo sa pratiocima na barikadi od proje.

Ukoliko gostite kralja ili druge velmože, predlažem vam da u proju dodate dve stotine pedeset jaja raznih ptica, bure i po magarećeg jogurta i desetak kaca jakovog sira. Ovako obogaćena proja naziva se – projara. 

Trinaesti ciklus - Dvadeset peti dan

LJUDSKI RECEPT

Dragi moji orkići. Koliko puta vam se dogodilo da vas u žaru borbe opije miris krvi? Često ćete videti saborce okrvavljenih čeljusti, zastali su da žvaknu pokojeg poraženog protivnika. Dok jedni pripisuju ovu pojavu borbenom zanosu, drugi u njoj vide ostatke davnih vremena kada je naš narod upražnjavao kanibalske obrede. Moja pokojna majka uvek je govorila; dok se vodi bitka – ne jede se! Zaista, usred zamahivanja bojnom sekirom, lomnjenja kostiju protivnika i prosipanja njihovih creva, nije pristojno grickati, žvaćkati ili sisati. Štaviše, vrlo je nerazborito, budući da se tako troše sastojci za daleko ukusnija jela.

E, sad.

Postoje i oni koji se bune protiv ljudi, vilenjaka, hobita i patuljaka. Mislim da su veoma dobri, naročito ako znate kako da ih spremite, sa odgovarajućim umakom. Ta kanibalizam se odnosi na proždiranje jedinki iste rase, pa ću se oštro okomiti na univerzaliste koji pokušavaju da dokažu da je greh jesti inteligentna stvorenja.

Kako utvrditi šta je inteligentno biće? Moj omiljeni ratni vepar Ugonak umeo je da broji do deset i donosi papuče, što je znatno bolje od mnogih goblina koje i danas moram kamdžijom da učim razlici između gljiva i govana. Ljude da i ne pominjem! Večito se šunjaju po našim pećinama. Za razliku od nas, ne vide u mraku. Zato ih uvek pohvatamo, oderemo i nabijemo na kolac, a oni opet dolaze. Da li je to inteligentno? Tako mi Vaaaga nije, složićete se. Setite se priče o slavnom ork-ratniku, pesniku i filozofu Zvughu. Pre nego što je počeo da psuje Vaaaga i dobio topuzom po zatiljku čime je okončao blistavu karijeru, Zvugh je dokazao savršenstvo orkova. Činjenica je da stasavamo brže od mladunaca drugih rasa, snažniji smo, otporniji na povrede i bolesti, spretniji, brži i lepši, a možemo da svarimo sve što i trolovi, osim kamenja. Za razliku od trolova koji po ceo dan sede u plićaku i balave, mi se udružujemo, gradimo tvrđave, ratne mašine, držimo druga živa bića u zatočeništvu, i uopšte proživljavamo pravi procvat kulture i orkilizacije.

Zbog toga smatram da je moje ork-pravo i ork-obaveza da slavim moćni ork-narod ljudskom gozbom.
Mnogi mladi kuvari greše kad tranžirajući ljude čuvaju samo batake i krilca, a bacaju ostatak. Pravi majstor upotrebiće celog čoveka i pripremiti niz izvrsnih i hranjivih obroka.
Kao predjelo servirajte ljudski jezik hladan ili u pašteti, a od ušiju, nosa i očiju zakuvajte blagu čorbicu. Premda se smatra bapskim receptom, ova čorba dokazano leči razne vrste groznica i prehlada.

Mozak sačuvajte za kraj. Poslužite ga kao slatkiš a l'allemande kuvan u ljusci uz dodatak bujona, osušen i narezan na četvrti.

Grkljan iščupajte i dajte ga mačkama ili ga sameljite zajedno sa drugim iznutricama.
Grohotom se smejem kad vidim da kuvari prilikom pripremanja plećke bacaju ramena. Krupni zglobovi puni su sočne hrskavice koju je dovoljno kuvati nešto duže i izneti na sto sa mnoštvom prženih krompirića. Plećka je najbolja na žaru, to je jasno. Budući da je ljudsko meso samo po sebi aromatično, nisu vam neophodni drugi začini osim soli. Umak uz koji se čovečija plećka služi strogo je čuvana tajna svakog majstora. Ukoliko ste početnik, predlažem vam da gnječeni paradajz kuvate sa mnogo ljute paprike i na kraju dodate majonez.

Ljudi daju vrlo malo bifteka. Čak i ono što sastružete sa kostiju veoma je žilavo. Zato preporučujem da meso s leđa isečete na trake, utrljate bosiljkom i prešunom, pa stavite pod sedlo. Posle trideset sedam i po dana izvadite i uživajte u slatkoj užinici.

Grudi su takođe veliko razočaranje. Od plena sa bojišta dobićete jedan ili dva zalogaja, suvog i žilavog mesa. Sušta suprotnost jeste grud ljudskih žena ili monaha. Vime otromboljenih bogomoljaca blago je zamašćeno i stoga božanstveno za punjenje kremastim umakom i začinima. U Zvughovoj baladi "Može i bez jaja" nalazi se divan predlog za agnes sorel od ljudetine.
Od ljudskih iznutrica može se napraviti niz sjajnih posluženja. Maramicu, srce i džigericu možete smotati u predivne sarmice. Od creva kuvamo veoma ljutu shkembe-čorbu koja dobro ide uz pivo. Ukoliko vam na večeru dolaze probraniji gosti, od iznutrica možete napraviti ukusan tripoux tako što creva napunite šakama, stopalima i naseckanim prstima, slatkim prepečenim hlebom, svežom travom i žalfijom. Dobro nakrkajte sve sastojke u creva dok ne nabreknu i okrećite iznad blage vatrice dok ne porumene.

Neiskusni kuvari polutku prave sa trticom. Pravdaju se time što na svakoj butki ostaje po jedan guz i time dobijaju dve miline. Slažem se sa ovim rešenjem jedino ako se polutke čereče radi dimljenja. Odstranuje se kolenica, a but ostavlja u pušnici da prezimi. To je u redu. Ukoliko odstranite trticu, a cele nožice bacite na roštilj, dobijete tri miline! Meso polivajte pivom da bi dobilo hrskavu pokoricu i poslužite uz proju i salatu. Kolenica ide sjajno s kiselim kupusom ili drugim zimskim jelima, a najbolja je kuvana u zemljanom loncu. Pa kad je izvadite iz loja i navalite, sve vam brada podrhtava od sladi.

A guza?

Ne brinite se, drage moje gladnice, nisam je zaboravio. Triticu oljuštite i najpre blanširajte desetak minuta u vodi kojoj ste dodali sirće. Okrećite pažljivo drvenom varjačom da bi se očuvao oblik. Mnogi mi se žale da im se guzica raspada, ali to je samo zato što je nisu držali uza zid lonca. Vodu prospite, trticu istresite na dobro nabrašnjenu površinu. Pecite je kratko sa svih strana dok se ne uhvati korica. Poslužite kao dezert sa malo mlevene crne čokolade na vrhu.

Kao što vidite, ork kuhinja traži celog čoveka.

Tu ne mora da bude kraj! Ljudske kosti sameljite i dobijenim brašnom prihranjujte domaće životinje. Prstiće možete osušiti i prodati šamanima, kažu da su odlični za čačkanje ušiju. Kosa i koža nisu tako dobre kao vilenjačke, ali ako se koža valjano uštavi, možete napraviti duvankesu. Kod ljudi ima jedan deo tela koji je kao stvoren za to, ali ostaviću vam da se sami dosetite koji.

Laku noć mali moji ljudožderi.

Trinaesti ciklus - Dvadeset četvrti dan

ODREZAK OD REMORHAZA

Šta je uopšte remorhaz? Prostodušni orkići kazaće – arktička glista. Pod uslovom da umeju pravilno da izgovore reč koja se završava na "-ička".

Verovali ili ne, kada naručujete odrezak od remorhaza, morate biti izuzetno oprezni da vam zaista ne podvale gliste. Mnoge krčme na severu služe schnitzel od polarnih crva, poturajući ga umesto slatkog zalogaja remorhazovine.

Zato toplo preporučujem da se zaputite u hladne predele i ulovite remorhaza. Prepoznaćete ga po plavičastom oklopu od nazubljenih članaka dugačkom i do tri stotine šezdeset osam i po lakata. Iz svakog članka izbijaju nožice, a pri vrhu koštane žbice sačinjavaju plašt nalik kraljevskoj kobri. Na glavi su dva izbuljena crna oka i četiri trakaste antene, dok mu je vilica prava drobilica sa nekoliko redova sitnijih i krupnijih zuba. Šaljivdžije kažu da postoje i brkati primerci sa dve vampirske kljove, ali čini mi se da je ova vrsta remorhaza istrebljena još za vladavine kralja Ugharzda. Hrbat mu krase šiljate izrasline u obliku dijamanata iz kojih izbija jara. Toplotom remorhaz dubi rupe u ledu iz kojih lovi.

Za razliku od drugih ledenih stvorova koji lete, trče, gmižu i klizaju se, remorhaz napada iz zasede. Preporučujem da u pustolovinu povedete najmanje jednu četu, tri voda i pet odeljenja goblinskih paukojahača. Ne samo da će vam pomoći da se odbranite od polarnih medveda, vilenjaka, jetija i drugih snežnih napasti, već su i odličan mamac za remorhaza. Dok se arktička stonoga zabavlja plenom, projurite bornim kolima i kosilicama mu izlomite sve noge – ionako su bezukusne i nepotrebne za odrezak. Kad čudovište kljokne na led, dokusurite ga katapultom. Možete ga napasti i iz vazduha, ukoliko ste ponosni vlasnik jarosnog vajverna. Ščepajte remorhaza po sredini i sa velike visine ispustite u vulkan. Ne brinite, pad i lava neće oštetiti njegov oklop, pa će meso biti sačuvano. Sledi najzabavniji deo.

Adamantskom oštricom prionite na čerečenje. Vodite računa da veoma otrovne krhotine oklopa ne dodirnu meso. Iskusan ork-kuvar može da dobije tri odreska na svakih pedesetak članaka. Orepak bacite jer se u tom delu nalazi gadniji deo utrobe. Najbolje odreske daje hrbat, od poslednje trećine trupa, sve do koštanog kišobrana. Glavu izložite kao trofej, a usijanim dijamantima platite nabavku ostalih sastojaka za ovaj specijalitet. Veština sečenja sastoji se u razdvajanju članaka i pravilnom rezu koji neće prepoloviti zver. Kroz sredinu remorhaza ide, naime, želudac iz koga mogu da poteku mnogi otrovi. Neki lovci kažu da su unutra nalazili mačeve, koplja, kosture, pa i polužive zveri. Jedan izveštaj u utrobu remorhaza smešta čitav koboldski orkestar sa sve dirigentom!

Pošto ste odvojili meso od oklopa, prebacite ga na roštilj. Pecite ga nedelju dana na jakoj vatri, po tri-četiri dana sa svake strane. Radi ovog koraka mnogi lovci ubijaju remorhaza u blizini vulkana. Dovoljno je da ponesete tiganj za slonove, lava će obaviti ostatak posla. Ukoliko ste se odlučili za bojnu kosilicu, obezbedite dovoljno drva ili uglja za vatru.
Sveže prepečen odrezak usolite i umotajte u gazu. Džak i po će biti dovoljno, a gazu možete isplesti od vilenjačke kose, ukoliko ste imali uspešnu pljačkašku sezonu. Ako nemate gazu, poslužiće bilo koja druga porozna tkanina. Dok putujete ka mestu gozbe, meso će upiti so.
Umak se pravi od uvrelog pirea od graška, jogurta i nane. Potrebne količine graška dobavićete odlučnim napadom na južne pokrajine. Pregazite nekoliko grofovija i sakupite grašak ili ga, ako vam nije do zabave, kupite od crnovilenjačkih trgovaca. Neophodno je da pribavite i dvanaest buradi jogurta, koje se dobija jednostavnim kiseljenjem. U mleko naseckajte goblina koji se najeo gljiva ludara, prekrijte kace i posle dva-tri dana dobro promešajte. Najbolji jogurt dobija se od kentaurovog mleka, pa vam to može biti lep povod da posetite njihove pećine i pokradete im desetinu kobiladi. Nanu možete naći u divljini ili je kupiti kod apotekara. Dovoljna je šaka i po ili dve, ako vam nedostaju mali i domali prst.

Grašak se skuva i dobro izgazi. Lopatom ga utovarite u odgovarajuću posudu. Tiganj za slonove previše je plitak, pa predlažem da vam kovač iskuje dovoljno dubok sud. Na istoku se ovakve činije nazivaju vok, zato što oko njih ima da se pešači po lule duvana. Pošto ste pripremili grašak, ostavite ga na tihoj vatri da se krčka. Pošaljite momka na dno voka da proveri ašovčetom da li je pire od graška počeo da se lepi. Ako jeste, ostavite ga na suncu koji dan, dok ne provri. Prepoznaćete da je pire spreman po tome što se na dnu sakuplja žabokrečina. Nalijte jogurt i dodajte nanu. U umak spustite odrezak od remorhaza i potpalite vatricu.
E, sad.

Da se pire ne bi skorio, a meso upeklo, neophodno je protresti tiganj. Za ovaj podvig najbolje će vam poslužiti goblinski vukojahači. Upregnite desetinu sa svake strane i na komandu bičem neka vuku svak na svoju stranu. Ispod voka podmetnite oblice i tako pržite odrezak dok ne ogrezne u umak. Znaćete da je gotov kad se stvori zelenkastoljubičasta pokorica.

Ovim jelom proslavljena je Bitka kod šest okapina u kojoj je vojvoda Užgrod porazio do nogu ujedinjenu vojsku ljudi i vilenjaka. Zato se svake godine na peti dan posle punog meseca setve u gradu Bljuzganu u užgrodskom vojvodstvu upriliči lepa gozba od sveže remorhazovine. Predanje kaže da svaki pravi ork-gospodar koji želi da dostigne Vaaag mora bar jednom u životu da pripremi odrezak od remorhaza. Pa, prijatno, dragi moji orkići.

Trinaesti ciklus - Dvadeset treći dan

MARINIRANI GOLUB

Dragi moji varvarčići, ubičice i secikesice. Za večeras sam vam pripremio uputstvo za pripremanje punjenog goluba.

Meso džinovskog goluba poslužiće nam kao osnova. Biće nam neophodan i niz začina za marinadu, te sastojci za sos i punjenje. Nemojte se obeshrabriti, od iskusnih lovaca možete da nabavite gotovo sve sastojke. Ukoliko ih u vašem kraju nema, to može biti lep povod da izvadite ranac, čizme i putni štap i krenete u pustolovinu.

Džinovski golubovi gnezde se u šumama sekvoja, baš ispod snegom okovanih vrhova zapadnih planina. Na liticama žive i džinovski orlovi, prijatelji vilenjaka i ljudi. Oprez! Veliki orlovi rado love upravo ovu vrstu golubova. Može vam se dogoditi da se borite za plen sa gargantuanskom grabljivicom. Vilenjaci i ljudi, neće tražiti izgovor da vam sateraju strelu u oko, pa nemojte da se šunjate oko njihovih tvrđava, već krenite pravo ka snežnim vrhovima.
Pošto pribavite pticu, potopite je u kiselinu ili vrelu vulkansku vrtaču, da biste je što lakše očerupali. Preostalo perje obrijte kosirom. Probijte goluba tik iznad trtice i sekiricom otvorite prolaz dovoljno veliki da se uvučete u telesinu. Lopatom izbacite iznutrice. Creva i utrobu žrtvujte omiljenom božanstvu. Srce i džigericu možete u slast da pojedete, garnirate uz pečenje ili date velikoj mački. Borbeni tigrovi i jahaći panteri veoma vole iznutrice džinovskih ptica. Pošto ste goluba očistili spolja i iznutra, vreme je da se pripremi pac, to jest, marinada.

Osnovu čini sumpor. Neophodne količine pronaći ćete kod svakog alhemičara. Ukoliko nemate pristup čistom sumporu, poslužiće i vulkanska vrtača. Dobar ukus postiže se i upotrebom sirćeta! Nabavite najmanje pet stotina buradi najjače goblinske kiselice. Vreće sa sumporom rastvaraju se u vodi u razmeri jedan na hiljadu. U bazen ili vrtaču ispunjenu vodom i sumporom dodajemo sledeće začine: hortenks, ulbamu i Grotov krt. Hortenks, jasno, nabavljate iz hobitskih bašta. Udarite nekolio šamara tim debeljuškastim klovnovima i naberite toliko hortenzija da se napune omanja kola. Kamaru naseckajte giljotinom i dobro prokuvajte u pivu od pečuraka. Ostavite da odstoji onoliko dana koliko vam je preostalo nožnih prstiju. Uvrelu širu prepecite u kazančetu i dobićete hortenks. Ulbama raste samo u pustinji, ali je karavani crnih vilenjaka neprestano donose. Džak ulbame košta koliko i sekira, pa nemojte škrtariti. Grotov začin nalazi se u patuljačkim pećinama. Prošunjajte se pored bradatih stražara i sa kraljevskog stalaktita sastružite krt. Umesto Grotovog krta može da posluži i ljubičasti krečnjak. Pronaći ćete ga nizvodno od napuštenih zmajskih brloga. Ne očajavajte ako patljuci zapreče ulaz u pećinu ili ako vidite da je neko sastrugao i poslednji komadić krečnjaka iz zmajeve pećine. Jelo će biti ukusno i bez ovog začina, premda nemate pojma šta propuštate. Kad ste nabavili začine, dodajte ih u dobro zakiseljenu marinadu, pa uspite još malo vode. Promešajte!
Vreme je da potopite golubije meso. Vrtača je nepouzdana, jer je mora da bude dovoljno duboka da u nju stane ceo golub. Bazeni su bolje rešenje, jer možete da ih prekrijete drvenim poklopcem ili kožnom navlakom i tako omogućite snažnije delovanje paca. Neiskusni kuvari žale mi se da im je golupče mekano samo sa jedne strane, a sa druge previše žilavo. Zato ponavljam, marinada ne sme da bude plitka!

Ostavili ste meso da omekne jedno dve nedelje. Vreme je da pripremite punjenje. Svaki pravi ork može da zakolje tridesetak svinja, ispeče ih na ražnju i nasecka. Pravi sladokusac neće se zadovoljiti tako jeftinim rešenjem. Osim toga, prasići tupe ukus divnog golubijeg mesa. Pravi gurmani smesta će naručiti četu ljudi ili vilenjaka. Eh, đavolčići! Slažem se da je vilin-narod sočan, a ljudski rod aromatičan, ali zahtevam da se koristi isključivo medveđe meso. Sad je na ispitu vaša kuvarska maštovitost. Da li ćete se odlučiti za medveđe šape i krenuti u lov na grizlije? Ili ćete možda poželeti da džinovskog goluba napunite mrkim medvedima? Ah, slatke li muke! Kada sam ovo jelo pripremao za kralja Grogita, poručio sam šape i leđa polarnog medveda. Razume se da nisam zahtevao obične bele mečke, već najkrupnije primerke! Medveđa koža je prigodan ukras za jazbinu ili poklon ork-damama. Koliko je samo rogatih mališana začeto na medveđim prostirkama, mogu samo da nagađam! Međedinu treba prokuvati sa mnogo soli – i to je sve. Meso se seče na krupne kocke i pomeša sa detelinom. Biće vam dovoljna omanja livada sitno seckane, dobro ugažene trave. Nabavljate je kod seljaka, ako sami ne posedujete livadu. Medveđe meso pomešano sa začinom ostavite malo da odstoji.

Spremni ste za završnicu. Ulupajte tri ili četiri velika jaja. Govorim o zaista velikim jajima. Na primer, koristite kenkuova ili zmajeva jaja. Potrebno je da ih umutite penušavo i dodate prstohvat mlevenih pečuraka, od one vrste što ih zovu goblinska radost. Medveđe meso dodajte jajima. Golupče izvadite iz marinade. Punite ga medveđim mesom i služite uz sos od pavlake i meda. Ostaje vam još da ukrasite pečenje i pozovete ceo klan na gozbu.
O značaju ovog jela govori priča o kralju Hoedeoenu. Vladao je dugo i uspešno sve dok je uspevao da na dvoru svakog proleća posluži upravo ovaj specijalitet. Jednom je propustio da iznese mariniranog goluba i to je bio znak za pobunjenike da napadnu oslabljenog kralja.Tako je princ Bobobdo došao na vlast. Princ je promenio običaje i uveo novi recept, ali to je druga priča.

Laku noć, dragi moji orkići.